Pri trgovanju vrijednosnim papirima, za investitora je svaka informacija važna i korisna. Međutim postoji vrsta informacija koje se nikako ne smiju iskorištavati s ciljem stjecanja koristi i prednosti u odnosu na konkurente, odnosno – insajderske ili povlaštene informacije. Te informacije nisu javno objavljene, mogu imati značajan utjecaj na cijenu vrijednosnog papira te daju „nepravednu“ prednost onima koji ih posjeduju.
Točnija definicija povlaštene informacije, izvučena iz Zakona o tržištu kapitala, glasi: „povlaštena informacija je informacija precizne naravi koja nije bila javno dostupna i koja se posredno ili neposredno odnosi na jednog ili više izdavatelja financijskih instrumenata ili na jedan ili više financijskih instrumenata te koja bi, kada bi bila javno dostupna, vjerojatno imala značajan utjecaj na cijene tih financijskih instrumenata ili na cijene povezanih izvedenih financijskih instrumenata.“
Kako se ne bi gubili u teoriji, prijeđimo na primjere insajderskog trgovanja iz prakse – kojih je jako mnogo.
Jedan od najpoznatijih slučajeva insajderskog trgovanja (The Recognition Rat Pack) počinili su Michael Milken, Dennis Levine, Martin Siegel i Ivan Boesky. Iako je SEC najviše pažnje pridavao Milkenu, zapravo je mozak operacije bio Boesky. Boesky je sredinom 1980-ih ulagao u vrijednosnice prije nego su ponude za preuzimanje tih korporacija uopće i objavljene. Ispostavilo se zapravo da je to sve prevara, a ne sreća i sposobnost. Pomoću „insidera“ u korporacijama dobivao je informacije iz investicijske kuće Merrill Lynch. Otkriven je Levineov račun u švicarskoj banci, nakon čega je Levine odao Boeskog istražiteljima. Prateći Boeskog uhvatili su i Siegela, nakon čega su krenuli i po Milkena. Boesky i Milken pristali su na suradnju sa SEC-om te pomogli riješiti 98 slučajeva, a zbog toga dobili i manje kazne.
U prosincu 2001. godine otkriven je The Homemaking Hoaxer slučaj. FDA je zabranila novi lijek „Erbitux“ tvrtke „ImClone“ koji je imao ogroman udio u prodaji. Pala je vrijednost njihovih dionica te su mnogi investitori izgubili svoje uloge, osim obitelji i prijatelja Samuela Waksala, glavni izvršni direktor tvrtke, koji je znao za odluku nekoliko dana unaprijed te je obavijestio određene ljude koji su prodajom tih dionica izbjegli gubitke i ostvarili profit. Njegova prijateljica Marta Stewart tako je prodala dionice po cijeni od 50 dolara, koja je u narednih par mjeseci pala na niskih 10 dolara. Nakon što se slučaj razotkrio Samuel je napustio tvrtku te je osuđen na 7 godina zatvora i kažnjen sa 4,3 milijuna dolara, dok je Marta Stewart dobila kaznu zatvora od 5 mjeseci te novčanu kaznu od 30.000 dolara zbog „manipuliranja iznutra“.
Godine 2005. za insajdersko trgovanje optuženi su Eugen Plotkin i David Pajčin koji su pomoću insajderskih informacija trgovali dionicama Reeboka (prilikom njihovog preuzimanja od strane Adidasa) Na nezakonit način stekli su preko 6 milijuna dolara dobiti. U njihovu akciju bili su uključeni različiti profili ljudi – od striptizeta (koje su od bankara izvlačile informacije), Pajčinove umirovljene tete Sonje (preko čijeg računa su trgovali), analitičara iz investicijske kuće Merrill Lynch (koji je radio velika spajanja i preuzimanja te o tome informirao Pajčina i Plotkina) te čovjeka zaduženog za prijevoz novina „Business Week“ nakon njihovog tiskanja. Zahvaljujući posljednje navedenom imali su uvid u kolumne „Inside Wall Street“ u kojem su analitičari davali mišljenja o dionicama. Na kraju suđenja Plotkin je osuđen na 57 mjeseci zatvora, dok je Pajčin dobio 50 mjeseci.
Iz 2009. godine još jedan velik slučaj na temu povlaštenih informacija kada je Raj Rajaratnam prodavao povlaštene informacije korporacijama (o poslovima koji tada još nisu bili službeno objavljeni). Raj je krajem 2011. osuđen na 11 godina zatvora te novčanu kaznu od 92,8 milijuna dolara.
Mali savjet za kraj – ukoliko dospijete na slične radne pozicije, neka vam tih par milijuna koje zaradite poštenim radom, bude dovoljno! 🙂
Autor: Mario Raič
Uloži u sebe 