Zašto (ni)je dobro dizati minimalne plaće?

Svakodnevno smo svjedoci diskusije oko izmjena minimalnih plaća. Postoje dvije suprotstavljene strane, pa tako ako pitate poslodavce oni bi uvijek smanjili troškove i shodno tome uvijek radije plaćali manje za radnike. S druge pak strane, ako pitate radnike odnosno sindikate, oni zastupaju stav da minimalnom plaćom žele zaštiti najugroženiji dio radnika, te na taj način povećati njihovu kupovnu moć. Uz sve te diskusije u kojima svatko brani svoje pozicije i interese postavlja se pitanje koje su dobre i loše strane odluke o podizanju minimalnih plaća, odluke koja je i u Hrvatskoj odnedavno aktualna?

Brojni stručnjaci ističu kako se prednosti povećanja minimalne plaće ogledaju u tome da će ona dovesti do povećanja potražnje, potrošnje i zapošljavanja, ali i zadržavanja većeg broja radnika u zemlji koji odlaze zbog niskih plaća, te da će u slučaju nedovoljno visokog minimalca dovesti do situacije da ti zaposleni postanu izloženi siromaštvu iako rade. S druge strane postoje i oni koji smatraju da povećanje minimalne plaće donosi niz negativnih posljedica. Kao jedna od posljedica visoko postavljene minimalne plaće je pojavljivanje barijere kod zapošljavanja slabije obrazovanih ili onih bez radnog iskustva, odnosno onih koji su slabije zapošljivi. Još jedan od mogućih razloga negativnih posljedica je da tvrtke koje trenutno isplaćuju minimalne plaće (to su u većini slučajeva radno – intenzivne industrije kao što je tekstilna industrija), zbog takvog rasta minimalca budu istisnute s tržišta. U tom slučaju najveće posljedice osjećaju sami radnici koji ostaju bez posla i postaju teret državnog proračuna kroz socijalni sustav. Osim što radnici koji ostaju bez posla, oni postaju teret državnog proračuna te su prisiljeni tražiti posao u „sivoj ekonomiji“ kako bi osigurali egzistenciju sebi i obitelji, što također šteti državnom proračunu u smislu ne plaćanja poreza i doprinosa. Uz sve navedeno još jedna od posljedica povećanja minimalca, koja ide s razvojem tehnologije, je ta da se poslodavci odlučuju za uvođenje raznih tehnoloških rješenja kojima zamjenjuju radnike.

Nadalje, još jedno pitanje koje se nameće je kako razvoj tehnologije utječe na radna mjesta i plaće? Svakodnevno smo svjedoci kako sve više poslodavaca svoje zaposlenike zamjenjuju automatima, i to su skoro uvijek oni zaposleni koji imaju minimalne plaće te niže razine obrazovanja. Posljednih godina sve je više automata koji su zamijenili radnike zato što je tvrtkama s niskom profitnom stopom povoljnije zamijeniti postojeće zaposlenike sa samoposlužnim automatima. S ovim problemom suočavaju se i Sjedinjene Američke Države. Naime, radnici već duže vrijeme zahtijevaju rast minimalca na razinu 15 dolara po satu. Neki lanci fast-food restorana odlučili su pružiti otpor, pa tako McDonald’s i Wendy’s najavljuju uvođenje automata za narudžbu koji bi trebali zamijeniti čak 30% njihovih radnika. Ovaj trend polako dolazi i na naše prostore, pa tako primjerice pri odlasku u neki od McDonald’s-ovih restorana u Splitu i Zagrebu mogu se vidjeti postavljeni automati za narudžbe putem kojih se može potpuno samostalno naručiti i platiti hrana, a kasnije samo pokupiti svoju narudžbu. Isto tako je i poznati hrvatski maloprodajni brend Konzum u nekim poslovnicama uveo samoposlužne blagajne, što je među ljudima dočekano s oduševljenjem.

Međutim, koliko je ova inovativnost dobra za poslovanje, toliko ima svoje negativne posljedice za radnu snagu u tim poduzećima jer će s vremenom nestati radna mjesta i to većim dijelom radna mjesta najugroženijih radnika kao što su djelatnici na blagajni. Kako su ovim promjenama najviše pogođeni niže obrazovani radnici, ključni problem je već danas u sustavu obrazovanja koji nije dovoljno usklađen ni pripremljen za sadašnje potrebe tržišta rada, a kamoli za promjene koje dolaze u budućnosti. Svi trebamo biti svjesni da se vremena mijenjaju i da s jedne strane dolaze nova radna mjesta kao što je na primjer pilot drona, a s druge strane neka radna mjesta koja su nam danas normalna uskoro će u potpunosti nestati.

Za kraj možemo zaključiti kako je ključ rješenja problema minimalnih plaća u nama samima te da svi trebaju ulagati u svoje formalno i neformalno obrazovanje. Točnije, kroz dodatno obrazovanje putem seminara, treninga, prekvalifikacija te kroz svakodnevno razvijanje svoje kreativnosti, inovativnosti, komunikativnosti svaki pojedinac može ostvariti svoj potencijal te postati neprocjenjiv i nezamjenjiv resurs za poslodavca!