Zamislite da ste dobili svoj posao iz snova i da ste na njemu u 13 godina zaradili 110 milijuna dolara. A sada zamislite da ste otišli u mirovinu i svega svije godine nakon odlaska u istu proglasili osobni bankrot. Zvuči nemoguće? Probudite se. Itekako je moguće! Upravo takvu situaciju doživio je Antoine Walker, umirovljeni američki košarkaš i osvajač NBA zlatnog prstena (dobijaju igrači pobjedničke momčadi) kojeg, zapravo, danas više i ne posjeduje – zbog bankrota. Nažalost, Walker nije jedini primjer milijunaša koji je, nakon završetka uspješne karijere, proglasio bankrot. Naime, jedan od najpoznatijih primjera je Latrell Sprewell s čuvenom izjavom prilikom odbijanja trogodišnjeg ugovora vrijednog skoro 21 milijun dolara – „To mi nije dovoljno jer moram prehraniti obitelj…” Kako je moguće da nakon silnih zarađenih milijuna čovjek bankrotira? I mene, svestranog pratitelja sporta, je to pitanje mučilo pa sam se odlučio istražiti više o ovoj temi. Stoga nastavite čitati i u nastavku ćete saznati što sam sve saznao.
Šokantan je podatak da oko 60% NBA košarkaša i čak 78% igrača američkog nogometa nakon umirovljenja u roku 5 godina proglase bankrot. Postoje brojni razlozi i primjeri. Jedan od glavnih razloga svakako je financijska nepismenost. Naime, mnogi sportaši upravo zbog uloženog truda u sport zanemaruju obrazovanje i školu te na taj način ne uspiju usvojiti određeni stupanj znanja o upravljanju osobnim financijama. To je vidljivo, ponajviše, u SAD-u gdje vlada određeni stereotip kako su sportaši privilegirani u školama i “progledava im se kroz prste za vrijeme obrazovanja”. Nadalje, nakon završetka srednje škole i tek navršene punoljetnosti, sportaši potpisuju milijunske ugovore za razne klubove te im se cijeli život „okreće naglavačke“. U tim trenucima, svjesni nedostatka svoje financijske obrazovanosti te potaknuti savjetima iz okoline, sportaši znaju da ne mogu samostalno upravljati ogromnim količinama novca te stoga angažiraju savjetnike i menadžere. Vrlo često sportaši odaberu članove obitelji ili prijatelje da im vode financije. Iako se u tom trenutku sportašima to čini kao dobra ideja u velikom broju slučajeva pokazalo se da članovi obitelji i prijatelji ipak nisu dovoljno stručni za vođenje financija sportaša. Isto tako, dogodi se da odaberu i stručne ljude, ali čak i ti stručni ljudi uspiju pogriješiti i dati krive savjete. Jedan od takvih primjera je bivši hrvatski nogometni reprezentativac Dario Šimić koji je izjavio da je izgubio oko 90% novca ulažući u dionice na preporuku svoje savjetnice. Srećom, to je učinio na početku svoje karijere pa je uspio ispraviti pogrešku. On je ujedno i jedan od svijetlih primjera sportaša koji su postali uspješni poslovni ljudi nakon sportske karijere.
Također, česti su primjeri lošeg poslovanja tvrtke koje bivši sportaši pokrenu nakon sportske karijere. Takav primjer lošeg poslovnog ulaganja i vođenja tvrtke dogodio se bivšem igraču bejzbola – Curtu Schillingu, koji je izgubio između 40 i 50 milijuna dolara prilikom bankrota tvrtke s video igricama.
Nadalje, javlja se i problem psihološkog karaktera. Naime, važno je istaknuti kako sportaši ogroman novac najčešće zarade samo tijekom sportske karijere, oko desetak godina. Za vrijeme trajanja karijere većina sportaša živi luksuzno i raskošno kupujući skupocjene automobile, velike kuće, nakit i slično, ne razmišljajući što će se dogoditi kad završe svoju karijeru i odu u sportsku mirovinu. Razumno je da kad se čovjek jednom navikne na takav stil života nije lagano prestati i promijeniti svoje navike. Kada sportašima završe karijere, navike im ostaju iste, a dotok novca prestane te je potrebno određeno vrijeme prilagodbe na novonastalu situaciju. Takav primjer je doživio već spomenuti Antoine Walker. Članovima obitelji kupovao je skupocjene kuće, posjedovao je nekoliko luksuznih automobila, a uz sve to, još je i kockao. Nakon umirovljenja od košarke, navike su mu ostale iste, ali prihodi nisu dolazili te je uslijedio bankrot. Još jedan u moru primjera svakako je i Mike Tyson. Bivši boksački prvak je tijekom boksačke karijere zaradio oko 400 milijuna dolara, a osim s trošenja novca na ogromne vile i skupocjene aute, imao je problema s drogom. Vjerojatno najbolji primjer rastrošnog načina života Mikea Tysona je kupovina bengalskog tigra koji mu je bio kućni ljubimac.
Vjerojatno i najčešći razlog bankrota je razvod braka. Takvu sudbinu doživjeli su već spomenuti Latrell Sprewell koji je imao troje djece s tri žene te kontroverzni bivši košarkaš Dennis Rodman koji je doživio bankrot zbog neplaćanja alimentacije. Jedne od najskupljih rastava prošli su jedan od najboljih košarkaša i golfera u povijesti, Michael Jordan i Tiger Woods. Naime, Jordana je rastava od žene koštala oko 168 milijuna dolara, a Woodska oko 100 milijuna dolara. Iako ni Jordan ni Woods nisu bankrotirali, naveli smo ih kao primjere koliko koštaju rastave kod uspješnih sportaša. Rastava je posebno skupo koštala Woodsa jer je nakon skandala stekao lošu reputaciju te ostao bez brojnih sponzora i u konačnici izgubio vodeću poziciju najplaćenijeg sportaša na svijetu koju je držao nekoliko godina.
Kako ne bi mislili da u svijetu postoje samo primjeri neuspješnih sportaša poduzetnika u nastavku ćemo vam pokazati i primjere uspješnih bivših sportaša poduzetnika. Spomenuti Dario Šimić je vlasnik tvrtke Aquaviva, a također spomenuti Michael Jordan vlasnik je košarkaškog NBA kluba Charlotte Hornetsi te i dalje zarađuje od ugovora s Nike-om, koji proizvode košarkaške tenisice s njegovim imenom. Još jedan košarkaš koji je primjer uspješnog poduzetnika je Shaquille O`Neal. Naime, O’Neal je vlasnik mnogobrojnih restorana, autopraonica, teretana, kina i nekoliko noćnih klubova, a nakon odlaska u sportsku mirovinu ostao je aktivan u košarci kao stručni analitičar na televizijskoj mreži TNT, te otvoreno govori o važnosti planiranja financijske budućnosti i pametnom investiranju.
Poučeni brojnim lošim iskustvima umirovljenih igrača, američke lige NBA i NFL su odlučile održavati predavanja i seminare igračima na temu: „Kako raspolagati novcem“. Isto tako NBA liga je zabranila američkim košarkašima ulazak u ligu izravno iz srednje škole, već moraju pohađati koledž minimalno jednu godinu ili odigrati jednu godinu izvan zemlje. Upravo je to jedan od razloga, kako bi postali zreliji, ali i sa sportske strane, kako ih jačina lige ne bi uništila.
Nadam se da ste naučili nešto korisno iz svega prethodno navedenog, da će vam (ne) uspješne priče neke od najuspješnijih sportaša pomoći u razvoju vlastitih karijera te da ste shvatili da bez obzira koliko uspješni bili u nečemu nikad ne smijete zaboraviti pametno planirati svoju budućnost!
Autor: Martin Skoko
Uloži u sebe 