Nakon ulaska u Europsku uniju, jedno od pitanja koje mnogi postavljaju jest što zapravo znači uvođenje eura kao službene valute te kakve će posljedice imati naša ekonomija nakon što Hrvatska to učini. Prije odgovora na ta pitanja, treba reći nešto o samom euru. Euro je zajednička valuta velikog dijela država članica Europske unije i jedan od glavnih simbola europske integracije. Danas se euro koristi u 19 država članica.
Sam cilj uvođenja zajedničke valute bio je potaknuti dublju povezanost među državama članicama i ojačati iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog tržišta uz slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala. Euro uklanja transakcijske troškove, smanjuje prekomjerne promjene deviznih tečajeva, te olakšava trgovinu između država članica i povećava otpornost gospodarstava na krize. U cjelini, euro pridonosi stabilnijim gospodarskim prilikama i rastu, većim investicijama i novim radnim mjestima. Uzimajući u obzir da će doći do nižih kamatnih stopa, nestanka troškova konverzije kad je riječ o zamjeni kune za euro i obrnuto te nižih naknada za prekogranična plaćanja u eurima, profitirat će i hrvatski poduzetnici. Dio navedenih koristi posebno će osjetiti poduzeća uključena u međunarodnu razmjenu, kao i ona u sektoru turizma. Naime, jedinstvena valuta omogućava lagodnije putovanje i bolju usporedivost cijena, pa ima zamjetan pozitivan utjecaj na odabir turističke destinacije. Smanjenje neizvjesnosti povezanih s tečajnim kretanjima i ukupne rizičnosti gospodarstva pogoduje privlačenju inozemnih ulaganja, a očekivani povoljniji uvjeti financiranja poboljšat će konkurentski položaj domaćih poduzeća i tako otvoriti dodatan prostor za investicije i zapošljavanje.
No, uvođenje zajedničke valute sa sobom nosi i određene troškove. Oni su uglavnom jednokratni i po svojoj veličini i važnosti relativno niski. Jedan od njih je gubitak samostalne monetarne politike. Za Hrvatsku će to biti relativno mali trošak jer je i danas prostor za aktivno korištenje monetarne i tečajne politike sužen. Postoje i neki konkretni jednokratni financijski troškovi za Vladu i HNB. Odnose se na prijenos sredstava ESB-u i uplatu u instrument EU-a za pomoć državama članicama europodručja. Oba troška, s druge strane, donose i određena prava. Tako će HNB sudjelovati u donošenju odluka o zajedničkoj monetarnoj politici, a ako se Hrvatska nađe u financijskim poteškoćama moći će računati na pomoć iz zajedničkog instrumenta. Pojedini dijelovi društva, konkretno banke, neki poslovni subjekti, državne institucije, snosit će i određene jednokratne troškovi konverzije koji će se pojaviti neposredno prije i u kratkom razdoblju nakon uvođenja eura. Oni se odnose na, primjerice, pribavljanje novčanica i kovanica eura (trošak za središnju banku i ministarstvo financija), prilagodbe bankomata, informatičkih i računovodstvenih sustava i tiskanje novih obrazaca ili, recimo cjenika, s iznosima u eurima. S druge strane, domaća će poduzeća imati priliku ponuditi svoja softverska rješenja i tisak, pa će tako najveći dio tog troška ostati u zemlji.
Za Hrvatsku su koristi uvođenja eura kao službene valute znatno veće od troškova povezanih s uvođenjem eura. Ključno je da će u Hrvatskoj koristi od prelaska na euro biti veće nego što je to slučaj za druge države članice europodručja i EU-a. Tako će građani od uvođenja eura imati konkretne, izravne i trajne koristi. Nestat će valutni rizik kojem su izloženi svi koji imaju kredite vezane uz euro. Jednostavno, rata kredita neće ovisiti o kretanju tečaja kune u odnosu na euro; drugim riječima, građani će primati plaću u eurima i otplaćivati mjesečne rate kredita u eurima, čime više neće biti izložen riziku promjene tečaja.
Druga važna korist jest smanjenje kamatnih stopa te neće više postojati transakcijski troškovi poput mjenjačkih troškova, koji danas postoje u zamjeni kuna za eure i obrnuto, a troškovi vezani uz prekogranična plaćanja će se smanjiti. Nestanak mjenjačkih troškova naročito je važan za građane koji se bave turizmom; primjerice, iznajmljivanjem smještaja stranim turistima. Također, ukidanje tih troškova pojednostavljuje putovanja, poboljšava usporedivost cijena i olakšava trgovinu (npr. kupovinu putem interneta).
Ipak, ostaje pitanje hoće li Hrvatska odricanjem od nacionalne valute kune ujedno izgubiti i dio nacionalnog identiteta povezan s njom? Dakle, kad Hrvatska uvede euro kao službenu valutu, koristit će novčanice eura koje su iste u cijelom europodručja te će proizvesti i staviti u optjecaj kovanice eura koje će na tzv. nacionalnoj strani imati hrvatska nacionalna obilježja. Na taj će način diljem europodručja kolati “hrvatske” euro kovanice. Zbog toga nema razloga za brigu da će se odricanjem od nacionalne valute kune ujedno izgubiti i dio nacionalnog identiteta povezan s njom, dapače, na taj ćemo način promicati nacionalni identitet i u drugim državama.
Autor: Ana Puljić
Uloži u sebe 