Njujorška burza vrijednosnih papira najveća je ustanova ovog tipa na svijetu. Tipična slika koja se često veže uz NYSE (New York Stock Exchange) je mnoštvo glasnih, užurbanih brokera na telefonima, međutim realnost je mnogo drugačija. Danas se većina kupoprodaje vrijednosnih papira odvija virtualno, na računalima, uz pomoć vrlo sofisticiranih softvera među kojima su najkontroverzniji algoritmi za visokofrekventnu trgovinu. Računala koja koriste ovakve algoritme mogu učiniti nekoliko stotina tisuća kupnji i prodaja u sekundi i na svakoj od tih kupnji i prodaja ostvariti male iznose profita. Ovakva računala su postala vrlo profitabilna za poduzeća koja ih koriste ispravno. Međutim znači li to da smo kontrolu nad trgovinom vrijednosnih papira predali u ruke softveru koji se bori s drugim sličnim softverima u ostvarivanju profita?
Kako bi bolje razumjeli način rada ovih algoritama, valja naglasiti vrijednost informacije u današnjem dobu, posebno na tržištu vrijednosnih papira gdje svaka informacija može biti faktor koji utječe na kretanje cijene vrijednosnog papira. Kako bi se zabranila zloporaba “informacija iznutra”, u svijetu je zabranjen tzv. “insider trading”, odnosno ilegalno je saznati informacije koje utječu na cijene vrijednosnih papira prije nego se iste objave javno. Kako bi algoritmi za visokofrekventnu trgovinu ostali na legalnoj strani zakona, koriste “robote za čitanje novosti”. Ovakvi programi sposobni su pročitati i analizirati vijest u vremenu u kojem čovjek ne može pročitati naslov te vijesti. Funkcioniraju na način da u članku traže neke ključne riječi kojima pridodaju pozitivnu ili negativnu vrijednost. Na primjer, ako članak govori o otkazima u nekom poduzeću, program pridodaje negativan koeficijent. Nakon analiziranja vijesti i procjene što ta vijest znači za neki vrijednosni papir, odnosno za kretanje njegove cijene, softver počinje s trgovanjem. Na taj način postupak ostaje legalan, svi dobivaju informaciju u isto vrijeme, ali ovakvi softveri ju analiziraju brže i reagiraju na svaku promjenu praktički instantno.
Iako ovakvi softveri mogu lako pobijediti čovjeka u analiziranju informacija, “borba” s drugim sličnim softverima je nešto teža. Donedavno su poduzeća koja rade s algoritmima za visokofrekventu trgovinu kupovala zemljišta koja su bliže NYSE kako bi njihovi optički kablovi bili bliže centralnom serveru radi bržeg prijenosa podataka te kako bi u konačnici ostvarili prednost u trgovanju. Ova činjenica vjerojatno najbolje predočava kolika je važnost svakog djelića sekunde kod ovakvog načina trgovanja. Poduzeća su se doslovce natjecala u duljini kabela kojim putuju fotoni brzinom svjetlosti. Nekoliko metara kabela činilo je razliku između uspjeha jednog, a propasti drugog poduzeća. Danas ova poduzeća plaćaju kako bi držali svoja računala u podrumu zgrade NYSE gdje svi imaju jednaku duljinu kabela i jednake brzine prijenosa i operiraju s maksimalnim međusobnim razmakom od 0,0000000001 sekundi.
Međutim, kao i svaki softver, softveri za visokofrekventnu trgovinu podložni su greškama u algoritmu i na taj način unose nestabilnost u tržište vrijednosnih papira, čak i u tržišta obveznica koje slovi kao stabilno. Konkretnije, moguće je da se dva ovakva softvera nađu u “borbi” jedan s drugim koja nije nužno predviđena u samom kodu te na taj način, obavljajući nevjerojatno velik broj trgovanja, čak i za ovakve softvere, destabiliziraju tržište. Unatoč navedenim nedostacima, softveri za visokofrekventnu trgovinu predstavljaju posljednji korak u utrci do informacija o tržištu koje vode profitu i trenutno su im jedina prijetnja na tom području moguće zakonske regulative.
Autor: Alen Terzić
Uloži u sebe 