Vjerojatno ste u vrijeme COVID-19 pandemije čuli kako su cijene sirove nafte (crude oil) pale ispod nule, odnosno otišle u negativne brojke. Dakle trenutno će vas neki ljudi platiti, samo da uzmete njihovu naftu. Kako smo došli do ove situacije i kakvog to smisla ima? Kao inače, sve se svodi na osnove ekonomije.
Prije nego razjasnimo ovu situaciju, valja odmah napomenuti da to ne znači da će vas netko platiti da natočite benzina u vaš automobil. Benzin se dobiva iz nafte i cijeli proces je skup i zahtijeva rad koji dodaje cijenu. Možemo to zamisliti na način da živimo u svijetu gdje je drvo besplatno, drveni stol bi i dalje koštao određenu svotu jer i dalje plaćamo nekome uloženi rad u pravljenje tog drvenog stola. Dakle ne, neće nas plaćati da točimo gorivo u svoje automobile.
Vratimo se nafti. Kako uopće neko dobro dobije negativnu cijenu? Najjednostavnije je to objasniti na primjeru smeća. Plaćamo odvoz smeća i u toj razmjeni gubimo i smeće i novac, ali voljni smo platiti nekome da nam odveze smeće jer nam ne treba, zauzima nam prostor, a često ga nije niti legalno gomilati kod sebe. Dakle cijena držanja tog smeća je veća od profita koji možemo ostvariti s njim, stoga plaćamo nekome da nam ga uzme s ruku.
Sada kada razumijemo princip dobara s negativnom cijenom, za razumijeti ovu situaciju potrebno je razumijeti i stanje tržišta nafte u 2020. godini te kako se nafta prodaje. Ovu godinu je obilježila najveća pandemija u bližoj povijesti koja je rezultirala zatvaranjem javnog prijevoza, kao i zatvaranjem ljudi u kuće i stanove što je znatno smanjilo potražnju za naftom iz koje se dobiva ne samo gorivo, nego i mnogi drugi proizvodi. S druge strane, zemlje OPEC-a (Organizacija zemalja izvoznica nafte) i Rusija koja je također veliki izvoznik nafte, ali ne i član OPEC-a, su naišli na nesuglasice oko zalihe nafte u svijetu. Do sada su zemlje OPEC-a i Rusija koordinirano kontrolirale zalihu nafte u svijetu, a time i cijenu. Međutim, njihove nesuglasice su rezultirale time da se ove dvije strane natječu u proizvodnji nafte kako bi izgurale drugu stranu iz posla, što je rezultiralo povećanjem ponude nafte.
Dakle s jedne strane imamo smanjenu potražnju za naftom, a s druge povećanu ponudu nafte, ali to i dalje ne objašnjava negativne cijene nafte. Ono što bi se inače dogodilo u ovakvoj situaciji s nekim drugim dobrom, npr. wc papirom, je da bi institucije koje ga prodaju, prodavale manje, a potrošači bi nastojali napraviti zalihu što bi ponovno dovelo do ravnotežne cijene. Međutim nafta funkcionira drugačije, wc papir svatko može skladištiti kod kuće, dok većina stanovništva nema gdje skladištiti naftu.
Negativna cijena dolazi iz načina na koji se nafta prodaje. Proizvođači nafte će često ugovoriti cijenu s kupcem unaprijed, odnosno kupac će potpisati ugovor da će na određeni dan platiti određeni iznos za određenu količinu nafte. Međutim taj kupac je često financijska institucija kojoj nafta ne treba i u interesu im je prodati taj ugovor za profit jer će po isteku ugovora nafta biti dostavljena, a financijska institucija koja sklapa ugovor, također nema gdje skladištiti naftu. Puno takvih ugovora je ranije sklopljeno, dok su u međuvremenu Rusija i OPEC nemilice proizvodile naftu što joj je spustilo cijenu, a sve to dok potražnja i dalje pada.
Kako se bliže datumi izvršenja ugovora, odnosno dostave nafte, institucije koje drže te ugovore su prisiljene prodavati istu tu naftu po negativnoj cijeni, odnosno plaćati drugima samo da uzmu naftu s njihovih ruku, jer bi skladištenje koštalo mnogo više nego što bi se moglo zaraditi prodajom nafte po trenutnim cijenama.
Dakle nafta zapravo nema negativnu vrijednost, nego je cijena skladištenja nafte veća od njene trenutne vrijednosti. Naravno i u ovoj situaciji je moguće profitirati, poduzeća s naftnim tankerima uzimaju ogromne svote novca i naftu skladište na svoje tankere i drže ih u lukama gdje čekaju da cijena ponovno poraste, što znači da su dobili novac da uzmu naftu i ako ju mogu skladišititi dovoljno dugo i dočekati bolja vremena, moći će prodati istu tu naftu za profit. Naftne tankere i sve druge koji imaju adekvatno skladište nafte možemo smatrati smetlarima u ovoj situaciji, plaćamo ih da uzmu naše smeće, samo što će ovo smeće ponovno dobiti na vrijednosti.
Autor: Alen Terzić
Uloži u sebe 